Koncem 19. i početkom 20. stoljeća Židovi su u Međimurju predstavljali pokretačku snagu gospodarskog života. Transformirali su dotadašnji način života osnivajući tvornice, obrte i trgovine. Bili su odvjetnici, donijeli su novu kulturu odijevanja i stanovanja te pridonijeli zdravstvenoj zaštiti stanovništva. Među njima su bili osnivači danas poznatih međimurskih i hrvatskih tvrtki: Međimurske trikotaže Čakovec, Čateksa, Vajde. Proizvodili su čokoladu, ocat, obrađivali drvo, zapošljavali veliki broj radnika. Gospodarsko i kulturno bogatstvo koje su Židovi stvorili i danas je u osnovi svekolikog društvenog života Čakovca.
Kako je kapitalizam uveo robno-novčanu razmjenu na tržištu roba, promijenili su se i odnosi u seoskim zajednicama. Proizvodnja bazirana na zemlji više nije bila samodostatna, seoske zadruge su se gasile i seljačko je stanovništvo počelo tražiti posao u obližnjim gradovima, u tvornicama u kojima su za rad primali novac.
Čateks je osnovan 1874. godine kao društvo „Samuel Neumann i nasljednici“. Osnovao ga je Samuel Neumann u djelatnosti bojanja domaće proizvedenog platna. Poslovanje su kasnije proširili i vodili njegov sin Vilim Neumann i Dionis Zoor koji je oženio Herminu, kćerku Samuela Neumanna tada poznatu po dobrotvornom radu. Bila je to prva bojaonica i tkaonica na području bivše Jugoslavije, a njezinoj je uspješnosti (kao i u primjeru MTČ-a) doprinosila jeftina - mahom ženska - radna snaga. Da bi bili učinkovitiji, tvornicu su preselili u veći prostor (na lokaciju današnjeg kluba Metalac), no 1944. godine su odvedeni u koncentracijske logore. Po završetku Drugog svjetskog rata tvornica je dobila državnu upravu, a 1948. godine i novo ime „Međimurska tkaonica Čakovec“ koje je iste godine promijenjeno u „Čateks - čakovečka tekstilna industrija“. Nova tvornica je 1954. godine izgrađena na lokaciji na kojoj je i danas, u Zrinsko-frankopanskoj 25.
Poduzeće Vajda osnovano je 1912. godine u Beču, no njegov osnivač Elemer Vajda ga je nakon Prvog svjetskog rata preselio u Čakovec. Bio je potomak židovske obitelji iz mađarskog Letenya. Poduzeće se bavilo plasmanom peradi, jaja i divljači. Već 1922. godine Vajda je izgradio hladnjaču kapaciteta 22 vagona i u rashladnim komorama dopremao robu na tržište Velike Britanije, Njemačke, Italije, Egipta i Švicarske u koju je izvozio i teške konje. Iz Belgije pak je uvozio plemenite konje kako bi oplemenjivao domaće pasmine. Elemer Vajda je kroz poslovni uspjeh ostvario i značajan utjecaj na kulturni život Čakovca. Nakon njegove smrti 1934. godine posao je preuzeo sin Petar Vajda, koji je 1944. godine odveden u logor Telenchaza u Budimpešti, a potom u Veresbereny. Preživio je logor i vratio se 1945. kada mu je poduzeće vraćeno, a samo godinu kasnije - nacionalizirano. Diplomirao je germanistiku i predavao njemačku književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. U dvadesetom stoljeću Vajda je postala najpoznatija mesno-prerađivačka industrija na našem prostoru, s reputacijom europskog predznaka. Danas je Vajda dio poslovnog sustava obitelji Pivac.
Međimurska trikotaža Čakovec osnovana je 1923. godine u Čakovcu kao dioničko društvo „Braća Graner“ d.d. Njezini su utemeljitelji braća Moris i Maks Graner. Oko tri tisuće radnika MTČ-a proizvodilo je rublje, odjevne predmete, čarape, pozamanteriju i pletivo. Uveli su sistem plaćanja radnika po brzini rada, što je uvelike ubrzalo tempo proizvodnje. Tijekom Drugog svjetskog rata tvornica je bombardirana više puta, a obnovili su je upravo radnici 1945. godine, za što nisu primali gotovo nikakvu naknadu. Koncem 1946. godine, odlukom Vlade NRH, tvrtka je nacionalizirana i preimenovana u tvornicu „Međimurska trikotaža Čakovec“ (MTČ). Tijekom 1990-ih tvrtka je podijeljena na više manjih dioničkih društava koja su privatizirana. Neka od njih su 2000-ih godina ugašena uslijed stečaja.
